Jedna narodna izreka kaže „Selo gori, a baba se češlja“. Kada bismo je parafrazirali i primijenili na današnji Hrvatski atletski savez ona bi vjerojatno glasila „Hrvatska atletika je u problemima, a HAS mijenja Statut“. I ne bismo bili daleko od istine.
Jer, znate li čime se bavila Skupština Hrvatskog atletskog saveza 8. kolovoza 2020. godine? Donošenjem pročišćenog Statuta. A čime se bavila 14. rujna 2021.? Donošenjem Statuta. OK, a čime se onda Skupština HAS-a bavila 14. svibnja 2022.? Opet donošenjem Statuta jer onaj lanjski nije odobrio Gradski ured za opću upravu, pa je sada bio na popravnom.
Zašto, dovraga, HAS stalno mijenja svoj temeljni dokument, zašto pokušava donijeti već treći Statut u mandatu predsjednika Ivana Veštića, zašto mu ga nadležno tijelo ovog puta nije prihvatilo i zašto nije trebalo prihvatiti ni prethodne dvije „edicije“ istog dokumenta? Pa, pogledajmo.
Izvršni odbor preuzeo ovlasti Skupštine i Arbitraže
Primjerice, iz ovog posljednjeg teksta Statuta HAS-a misteriozno je nestala Arbitraža Saveza, neovisno tijelo koje je odlučivalo o žalbama protiv odluka Stegovnog odbora i ostalih odluka tijela saveza. I čija je odluka bila konačna.
Sada o tim žalbama odlučuje Izvršni odbor i njegova je odluka konačna. Iako, u Statutu piše i to da je odluka Stegovnog odbora kojom rješava sporove i sukobe interesa između članova HAS-a konačna, pa nije čudo da ni pravnici Gradskog ureda za opću upravu nisu najbolje shvatili što su to HAS-ovi „pjesnici“ htjeli reći.
Izvršni odbor HAS-a je, pak, posebna priča. Njega na prijedlog predsjednika bira Skupština, no on je po većini svojih statutarnih ovlasti nadređen Skupštini. Sasvim je, naime, apsurdno i nakaradno da Izvršni odbor odlučuje o primitku i isključenju članica saveza čija ga je skupština izabrala. Ili da bira i opoziva predstavnike HAS-a u druge asocijacije. Ili da osniva sve komisije i odbore te imenuje predsjednike i članove povremenih i tijela saveza.
Statut se može donijeti i bez većine u Skupštini
A kako se tek određuje većina članova Skupštine koja bira Izvršni odbor i donosi Statut! Kao da je riječ o nekoj udruzi čiju skupštinu čine svi njezini članovi, a ne o savezu s jasno određenim delegatskim, odnosno predstavničkim ustrojem skupštine, to je Statutom regulirano na sljedeći način:
„Rad skupštine je pravovaljan ako sjednici prisustvuju predstavnici sa natpolovičnom većinom glasova. Skupština donosi odluke većinom glasova nazočnih predstavnika na sjednici. U slučaju da na sjednici Skupštine nije prisutan broj predstavnika koji čine natpolovičnu većinu glasova, sjednica se odgađa za sat vremena te se u nastavku utvrđuje broj prisutnih koji čine kvorum.“
Drugim riječima, čak i najvažnije odluke Skupštine Hrvatskog atletskog saveza mogu biti donesene bez natpolovične većine svih članova te iste Skupštine!
Gore od svega navedenoga je samo to što svi ti pitoreskni Statuti bivaju usvojeni velikom većinom glasova „za“ i uz većinskom šutnjom ugušene primjedbe jednog ili dvoje uvijek istih članova Skupštine. Ako članovi Skupštine HAS-a ne razumiju da podižu ruku za svojevrsnu vlastitu „eutanaziju“ u savezu, onda je to zabrinjavajuće. Ako im je to, pak, jasno, onda je to tragično.
Podsjećamo, riječ je ovdje o nacionalnom savezu najvažnijeg olimpijskog sporta i sportu koji je Hrvatskoj u posljednjih 20-ak godina donio više od 20 olimpijskih, svjetskih i europskih medalja. Ali i o savezu koji uoči Olimpijskih igara u Tokiju nije imao pojma gdje je, što radi i s kim trenira olimpijska pobjednica Sara Kolak. Pa je ona na zrakoplov za Tokio došla taksijem, potpuno sama, a koplja joj je po jakom pljusku nosio taksist.
Neka predsjednik dopisuje članke Statuta prema potrebi
Ili, riječ je o savezu koji je na spektakularnom Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu imao točno dvoje atletičara. Slovenci su ih, primjerice, imali osam i vratili su se kući s odličjem. Zato smo tekst i počeli s onom „babom koja se češlja“…
Ostaje, dakle, neodgovoreno pitanje „zašto?“ Zašto čelnici HAS-a stalno „čarobiraju“ Statutom saveza, ubacujući u njega čak i bedaste članke i stavke suprotne propisima. Pa, recimo to tako, zbog istog onog razloga zbog kojeg je već na samu najavu moguće kandidature Blanke Vlašić za predsjednicu HAS-a graknulo u Sportskim novostima pet ili šest „atletskih djelatnika“ koji su, dakako, svi željeli ostati anonimni.
Kad ti je glavni smisao postojanja i djelovanja vlast kao takva, onda ti se i većina aktivnosti svodi na očuvanje te i takve vlasti. I na stalno propovijedanje da nakon tebe slijedi propast. I nikad ti nije dovoljno instrumenata za očuvanje i povećanje te vlasti i eliminiranje svih onih koji bi ti se eventualno suprotstavili.
Možda bi, zato, u tom vražjem Statutu jednostavno trebalo ostaviti prazne stranice, pa neka predsjednik i njegovi pobočnici sami dopisuju članke i stavke prema potrebi i prema trenutačnoj situaciji na terenu…