Izdvojeno

Lana Novak: Jaki prvoligaški klubovi morali bi obavezno imati i žensku ekipu

Foto: HOO
Autor: Marin Šarec Objavljeno: 14. siječnja 2022.

Sada kada nam je muška reprezentacija toliko uspješna, mislim da bi bilo logično među prioritete staviti to da i ženska bude barem solidna

Za Lanu Novak hrvatska je javnost prvi put čula prije deset godina jer je bila jedina djevojčica koja je trenirala nogomet u NK Ponikve. Prije šest godina je zbog pravila Zagrebačkog nogometnog saveza prešla u ženski nogometni klub Agram gdje je i danas.

Hrvatska U-19 reprezentativka je nakon radionice Hrvatskog olimpijskog odbora ‘Glas žena u sportu’ pokušala pojasniti zbog čega su žene u daleko najpopularnijem sportu u Hrvatskoj toliko podcijenjene.

„Nogomet je najpopularniji sport u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Naša muška reprezentacija je postavila ljestvicu vrlo visoko. Nogometašice su kod nas podcijenjene jer se smatra, a trenutačno i je tako, da u ženskom nogometu nema novca. No, nema novca jer se u ženski nogomet ne ulaže, ne ulaže se jer nema rezultata, a rezultate možemo ostvariti jedino ako se nešto uloži. U začaranom smo krugu koji se mora prekinuti“, pojašnjava Lana. 

Onako prvoloptaški, najlakše bi bilo reći da Hrvatski nogometni savez ne vodi dovoljno brigu o nogometašicama, no je li tome uistinu tako?

„Opasno pitanje, moram reći. Meni je jasno i razumljivo što HNS nema veliki interes za nas žene. Iako iznosi nisu veliki, lako su dostižni i nisu ni usporedivi s muškarcima. No, sada kada nam je muška reprezentacija toliko uspješna, mislim da bi bilo logično među prioritete staviti to da i ženska bude barem solidna. Vidim da su mnogi svjesni toga i moram priznati da je HNS doista počeo uvoditi promjene u nastojanju poboljšanja ženskih rezultata, na čemu sam zahvalna. U reprezentaciji sam otprilike četiri godine. Promjene osjećam i primjećujem na okupljanjima, ali i u rezultatima. Do prije tri godine mlađe reprezentacije se nikada nisu kvalificirale u elitno kolo za Europsko prvenstvo, a sada je to normalno. Promjene nisu velike ni senzacionalne, no jesu koraci u pravom smjeru i to je napredak, što je najvažnije.“ 

Mlada nogometašica ima i neke ideje što bi trebalo napraviti da ženski nogomet dobije veću pozornost i tko bi to trebao napraviti.

„Kako bi se dobila veća pozornost za ženski nogomet, treba se pripremiti na niz odluka koja će paralelno dizati kvalitetu i publicitet. Neupitno, te odluke su na Hrvatskom nogometnom savezu. Inicijativa se mora preuzeti. Primjerice, jaki prvoligaški klubovi morali bi obavezno imati žensku ekipu. Na taj način će se znatno utjecati na kvalitetu jer će se popraviti uvjeti za nogometašice. Da se razumijemo, jakim klubovima to neće biti naročito velik trošak, a nama će jako pomoći. Nadalje, uz kupnju TV prava muških nogometnih natjecanja obavezna bi trebala biti i kupnja ženskih natjecanja. Ni tu se ne radi o velikim novčanim iznosima. Neka se prikazuju barem sažeci sa ženskih utakmica, što se, mislim, već parcijalno i primjenjuje.“

Protivnicima svega navedenoga argument bi mogao biti relativno mali broj nogometašica i nogometnih klubova.

„Prva hrvatska nogometna liga za žene ima osam klubova, a ukupni broj igračica, naravno, nije ni blizu broju igrača. Međutim, interes djevojčica za nogomet postoji i naočigled se povećava. Velik je problem to što se apsolutno sve podsvjesno ili svjesno uspoređuje s muškim nogometom, pa dolazimo do toga ‘loše su’ (da, u usporedbi s muškima, to je naprosto biologija), ‘malo ih je’ (da, u usporedbi s brojem registriranih nogometaša), ‘što uopće one žele’ (ne želimo iste plaće jer to nije realno, nemamo taj publicitet ni kvalitetu koju nećemo nikada imati, no želimo pravu priliku i bolje uvjete).“

A kada je o uvjetima riječ najveći problem je…

„Najveći problem što se tiče uvjeta su termini treninga, to je preduvjet za sve. Nijedan ženski klub u Hrvatskoj nema svoj teren. Ovisimo o dobroj volji muških klubova gdje smo podstanari. Ne tražimo stadion, samo teren gdje se može trenirati i igrati ligaške utakmice, zatim i educirane trenere. Bilo bi odlično imati i fizioterapeuta u klubu, no prva dva uvjeta su esencijalna.“

Usporedbe s nogometnim velesilama su, dakako, nemoguće.

„U reprezentaciji imam priliku razgovarati sa suigračicama iz SAD-a, Norveške i Njemačke. Uvjeti su tamo očekivano bolji. Veća je medijska popraćenost, pa zbog toga imaju sponzore koji osiguravaju prave uvjete i mogu se razvijati.“ 

Posljednjih mjeseci gledanost utakmica nogometašica bilježi rekordne brojke. Finale Europskog prvenstva je na Wembleyu gledalo 87.192 ljudi, utakmice Lige prvakinja na Camp Nou više od 91.000.

„Rekordna gledanost ženskog nogometa na prošlom Europskom prvenstvu i u Ligi prvakinja mi jako puno znači i govori činjenično o tome da ženski nogomet može biti gledljiv i kvalitetan te pobija stigme i stereotipe koji se vežu uz ženski nogomet.“

Foto: Drago Sopta/HNS

Lana ima i objašnjenje za tako velik porast zanimanja za ženski nogomet.

„Takvu eksploziju objašnjavam inicijativama koje se uvode u drugim državama i kvaliteti koja iz toga proizlazi. Ja sam posve sigurna u Uefine pretpostavke da će u budućnosti ženski nogomet biti unosan i popularan. To će se dogoditi prije ili kasnije jer se pokreću razni programi. Bila bih  još sretnija da to doživim tijekom svoje karijere.“

Put do toga da i naša reprezentacija napuni stadion u Maksimiru ili na Poljudu će biti dug.

„Vrijeme kada će i naša ženska reprezentacija igrati pred punim Maksimirom ili Poljudom, realno, nije tako blizu. Ovaj proces je dug te se neće realizirati preko noći. Ženski nogomet će polako postajati sve normalnija i popularnija pojava, pa će se sve više pratiti. Pogledajmo samo deset godina u prošlost kakav je ženski nogomet bio i kakav je sada. Pomak postoji i bit će sve veći u bližoj budućnosti.“

Usprkos svemu, ambicija Lane i njezinih suigračica nisu male kada je o rezultatima na međunarodnoj sceni riječ?

„Hrvatska je, možemo reći, ‘plodno tlo’ za sportaše. Primjerice, ukupni broj registriranih nogometaša u Hrvatskoj je približno jednak broju registriranih nogometaša u jednoj generaciji u Francuskoj. Malo nas je, no kvaliteta koja proizlazi iz našeg mentaliteta je takva da izaziva zavist.“

Na novinarsko pitanje ‘Zašto bi netko došao gledati nogometašice?’, odgovor bi bio…

„Zašto bi netko došao gledati nogometašice? Naravno, nogomet na koji smo navikli je puno dinamičniji, brži i bolji. To je, jednostavno, biologija. Pokušajmo na to gledati ovako: ‘Nedjelja je, ‘Ajde ići ću pogledati ovu žensku utakmicu koja mi se igra u kvartu. Nije kvaliteta na koju sam navikao, no opet kvaliteta postoji jer cure treniraju. One nogomet igraju isključivo iz ljubavi. To mogu sa sigurnošću znati kada novac baš i ne dobivaju, ali odvajaju vrijeme za putovanja, utakmice i treninge pored vlastitih obveza, posla, fakulteta. Pomoći ću publicitetu te napraviti dobro djelo, a možda se i zabaviti.’ Eto, to bi mogao biti odgovor.“

Danas za vlastitu promociju sebe i svojeg sporta mnoge sportašice koriste društvene mreže. Koristite li ih i mlade nogometašice?

„Koristimo društvene mreže – i klubovi i igračice – u svrhu promocije ženskog nogometa. Objavljujemo rezultate, golove i najave. Trudimo se poništiti stereotipe koji se vežu uz ženski nogomet.“

Nogomet Lani oduzima puno vremena, no ne zapostavlja ni školovanje. „Treniram jedanput do dvaputa dnevno, pet dana u tjednu, a za vikend igram utakmice. Prosječno imam šest do sedam treninga tjedno i jednu utakmicu. Oduzima mi to puno vremena, ali škola mi je jako bitna, zato što želim biti visokoobrazovana te uz moguću nogometnu karijeru imati i drugu korektnu karijeru, kojom ću se baviti poslije nogometne karijere (ako i kada je ostvarim). Iz tog razloga potrebna mi je škola koja će imati razumijevanje, no opet mi pružiti određeno znanje. Sa sigurnošću mogu reći da je za to idealno Sportsko učilište PESG – Privatna sportska ekonomska gimnazija, u mom slučaju gimnazijski smjer koji pohađam. Stignem se u potpunosti posvetiti sportu paralelno savladavajući sportske sadržaje i usvajajući potrebno znanje. Sve je to popraćeno obostranim razumijevanjem i poštovanjem, što dovodi do školskih uspjeha, stečenog znanja i zadovoljstva.“