Najbolja hrvatska judašica Barbara Matić zaključuje 2021. godinu kao svjetska prvakinja i svjetski broj 1 u kategoriji do 70 kg. Bila je peta na Olimpijskim igrama u Tokiju, a dobila je i poštanski žig sa svojim likom. Teško je biti nezadovoljan ovakvim skorom.
„Smatram da je ovo moja najuspješnija godina do sada i nadam se da neću stati na tome. Ima još puno neostvarenih ciljeva, tako da radimo na tome da i to postignemo“, kaže Barbara koju su i oni koji ne prate judo upoznali prošle godine kada je bila izabrana za najbolju sportašicu Hrvatske:
„Mislim da sam nakon toga postala medijski više popraćena. Naravno da je tome doprinijelo i ovogodišnje svjetsko zlato, ali nekako mi je nakon te nagrade sve krenulo uzbrdo.“
Dodatni poticaj svakako će joj biti i odluka Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora da osim osvajača medalja na Olimpijskim igrama Tokiju nastavi financirati i sve one koji su bili plasirani od 4. do 8. mjesta. Bitno će to utjecati i na promjenu percepcije prema kojoj su u sportu jedino medalje bitne.
„Svakom sportašu je cilj nastup na Olimpijskim igrama, pa onda i dobar rezultat na njima. Sve su to su vrhunski sportaši, najbolji od najboljih, i na dan natjecanja odlučuju sitnice. Jako su male razlike između osvajanja medalja i plasmana na neke niže pozicije i zato mislim da svi koji nastupe na Olimpijskim igrama trebaju biti stipendiran od strane HOO-a. Raspoređeni u više kategorija ovisno o ostvarenom rezultatu, dakako. Ali to je samo moje mišljenje. Drugim riječima, ja sam tu da dajem sve od sebe, treniram i pokušam uvijek biti najbolja. Sve drugo su okolnosti na koje nemam utjecaja“, pojašnjava Barbara.
Svjetska prvakinja nije nezadovoljna ni ostalim potporama koje dobiva od sportskih i drugih institucija.
„Imam sreće što sam svojim rezultatom na Olimpijskim igrama upala među sportašice i sportaše koji će i dalje biti stipendirana od HOO-a. Također imam i potporu Hrvatske vojske kao ugovorni pričuvnik te stipendiju Splitskog saveza športova kao kategorizirana sportašica 1. kategorije. Sve sam to imala i prije osvajanja svjetskog zlata. Može li bolje? Svakako. Imam li puno više nego judaši i judašice prije mene? Svakako. Gledam na to zahvalna što mogu svojoj kvalitetom i trudom biti tu gdje jesam i uvijek se truditi da i meni i drugima bude još bolje.“
A bolji bi svakako mogli biti uvjeti za trening, naročito kada se oni uspoređuju s uvjetima koje imaju Barbarine suparnice.
„Ja treniram u atomskom skloništu, pa tako mislim da većina suparnica iz europskim zemalja ima bolje uvjete za rad od mene. Kao i u Japanu gdje su, mislim, uvjeti ipak najbolji.“
Barbara ima još puno sportskih ciljeva pred sobom, pa o onome što slijedi nakon sportske karijere ne razmišlja previše.
„Još nemam točnu sliku kako će to izgledati nakon moje sportske karijere. Završila sam u Splitu Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje i diplomirana sam inženjerka elektrotehnike. Imam, dakle, opciju raditi u struci ili, pak, ostati u sportu. Vidjet ćemo…“
Prije toga gledat ćemo ju i na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine, a njezin će život do tada izgledati…
„Radno! Kratko i jasno, ha, ha, ha“, zaključuje Barbara Matić.