Izdvojeno

Elena Vorobjeva: Hrvatska je pomorska zemlja, ali status jedrenja je loš

Autor: Marin Šarec Objavljeno: 6. siječnja 2022.

Bez podrške Hrvatskog jedriličarskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora, te velikog truda i rada u klubovima koji se bazira na volonterskom radu, jedrenje bi u Hrvatskoj vjerojatno zamrlo, kaže naša olimpijka

Hrvatsko će jedrenje na Olimpijskim igrama u Parizu imati vrlo jaku reprezentaciju. Nastup na regatnom polju u Marseilleu osigurala je u veljači i Elena Vorobjeva, pa je na listi sigurnih sudionika Igara u Francuskoj sada njih šestero.

Jedriličarki JK Split Pariz će biti treći nastup na Olimpijskim igrama, nakon što je u Londonu 2012. nastupila za Rusiju, a u Tokiju 2021. za Hrvatsku. Njezin put do Pariza nije bio nimalo jednostavan.

– Od Tokija do Pariza put je bio dosta zahtjevan, nervozan i nestabilan u rezultatima. Imala sam malo vremena za odmor nakon Tokija jer smo dva mjeseca kasnije imali i europsko i svjetsko prvenstvo. Ta su natjecanja bila pomaknuta zbog situacije s covidom. Nije to bila klasična sezona i nisam htjela izgubiti priliku jedriti tako bitne regate. Europsko prvenstvo sam završila na osmom mjestu i bila spremna na svjetskom biti u top 10, ali sam zbog sudačkih pogrešaka bila 14. Ipak, to su mi bili najbolji rezultati u klasi ILCA6 do tada. Za sezonu 2022. bila sam puna samopouzdanja i očekivanja jer sam krenula pobjedom protiv aktualne svjetske prvakinje, no tada me je pogodio covid i oporavak je potrajao skoro tri mjeseca tijekom aktivne natjecateljske sezone, prisjeća se Vorobjeva.

Problemima sa zdravljem tu nije bio kraj, no Elena nije posustajala.

– Do kraja godine nisam više uhvatila pravi ritam, bio je to za mene psihički i fizički težak period. I u 2023. sam opet krenula s bolešću, ali sam se ovog puta znatno brže oporavila i već na prvom svjetskom kupu završila među 10 najboljih, što mi je vratilo povjerenje u sebe i svoj plan. No, u nastavku sezone su rezultati bili neujednačeni, pa sam pored jako dobrih regata imala i velikih padova. Nažalost, ti padovi dogodili su se na najbitnijim natjecanjima, na Svjetskim prvenstvima u Nizozemskoj i Argentini, gdje su se dijelile olimpijske norme. Bila sam razočarana jer su i treninzi i druga natjecanja pokazali da imam kvalitetu izboriti Olimpijske igre već u prvom pokušaju, dok sam u drugom čak bila favoritkinja. No, nije išlo… Treći pokušaj je bilo Europsko prvenstvo u veljaču u Grčkoj i tu je napokon krivulja mojih rezultata išla uzbrdo i poklopila se s bitnim natjecanjem. To sam prvenstvo završila na četvrtoj poziciji, samo korak od postolja, ali najbitniji zadatak je bio ispunjen – plasman na OI u Pariz.

Zahtjevno regatno polje u Marseilleu

Klasa ILCA 6 u kojoj jedri Elene Vorobjeva je po mnogočemu specifična.

– Specifična je po tome što je “one design” – brod je jednostavan, bez mogućnosti da se na njemu nešto individualno prilagodi. Skoro sve ovisi o iskustvu i osjećaju jedriličara. Koliko potencijala ćeš iskoristiti, takvu brzinu i rezultat ćeš postići. To je i najjeftinija jedrilica u olimpijskom programu, s najvećom ženskom flotom i najvećom konkurencijom. ILCA 6 – prije laser radial – bilježi svoj već peti olimpijski ciklus, a to je 20 godina vrhunskih ulaganja minimalno 50 nacionalnih jedriličarskih saveza iz cijelog svijeta u razvoj ove klase. Najveći profesionalci jedre tu već dugo i može se reći da o tome kako jedriti u ovom brodu više nema nepoznanica. Zbog toga nema velikih razlika u kvaliteti i svatko iz top 15 jedriličarki može pobijediti na regati, a svatko iz top 25 može bit na postolju. Zlatna skupina, a to je 50 do 65 brodova, nakon jedan sat jedrenja – što je vremenski duljina jednog plova – ulazi u cilj u razmaku od jedne minute, pojašnjava Elena.

Pripreme za Olimpijske igre već su počele i kombinacija su natjecanja i treninga.

– Počele su Trofejom princeze Sofie, kako se zove regata svjetskog kupa u Palma de Mallorci, nastavljaju se Francuskim olimpijskim tjednom u Hyeresu, a završavaju pripremama u Marseilleu.

Olimpijsko regatno polje u Marseilleu našoj jedriličarki nije nepoznato.

– Samo polje mi je poznato, bila sam već tamo na test eventu prošle godine, a odradila sam tamo i nekoliko treninga. Generalno govoreći tamo je dosta nestabilan vjetar, a ima i kurenta, morskih struja koja utječe na naše jedrenje i odluke koje moramo donositi. Vjetrovi mogu biti i lagani i jaki, različitog smjera. Najčešći su njihov maestral i jugoistočnjak, s varijacijama. Ono što je sigurno, bit će velika vrućina na kopnu u to vrijeme.

Svoja prethodna dva nastupa na Olimpijskim igrama Elena ocjenjuje pozitivnom ocjenom.

– Nije dovoljno samo otići na Olimpijske igre, trebaš se i vratiti od tamo. Bila sam četvrta od 12 posada u Londonu i 12. od 45 jedriličarki u Tokiju. U modernom jedrenju ja sam jedina jedriličarka koja je uspjela promijeniti klasu, državu i svoju poziciju na brodu – s posade na kormilo. Svi koji se razumije u olimpijsko jedrenje dobro znaju što znači preći s krstaša na laser, iz match racea u flotsko jedrenje i ostati u svjetskom vrhu, koliko je to težak put i koliko truda i rada zahtjeva. Tako da smatram da sam sve te izazove pošteno odradila.

Suprug kao čovjek-orkestar

Najvećim uspjehom u karijeri Elena smatra…

– Imam drugo mjesto na europskom prvenstvu u match raceu i četvrto na svjetskom, bila sam četvrta na Olimpijskim igrama i imam gomilu medalja sa svjetskih kupova. No, ovo zadnje Europsko prvenstvo u ILCA6 i četvrto mjesto meni su najdraži. Vjerojatno zato što sam do toga najteže došla. Istovremeno, ovo je moj najveći uspjeh u klasi ILCA6.

Ambicije na Igrama u Parizu puno su veće od pukog sudjelovanja, iako je konkurencija velika.

– Ne pristajem na to da je sudjelovanje na Olimpijskim igrama bitnije od pobjede. Kao pravoj sportašici meni je cilj što bolje odraditi svoj posao i ako se sve posloži doći će i dobar rezultat. Favoritkinje su Belgijanka, Dankinja, Nizozemka, Švicarka… koje imaju puno ozbiljnije pripreme,  bolju financijsku potporu i jaču potporu saveza. I koje imaju oko sebe profesionalne timove u kojima su meteorolozi, fizioterapeuti, psiholozi itd. Meni je suprug i maser i vozač i psiholog i trener za fizičke pripreme i nutricionist, a vodi i komunikaciju sa sponzorima, a uz to mi je i suprug. On je čovjek-orkestar. Ali zbog svega navedenoga ne pada mi na pamet odustati, nego mi je to dodatni motiv i zato mi je poseban gušt pobijediti jedriličarke s jakim profesionalnim timova. Jedrenje na vrhunskoj razini vrlo je nepredvidljiv sport. I kad misliš da si spreman za pobjedu to još ne znači da ti je pobjeda u džepu i obrnuto; sve ti može bježati iz ruke, ali posložit će se na moru i eto…

Eleni je glavna baza za trening Split. Uvjeti za trening u Splitu ne bi bili loši da naša jedriličarka tamo ima prave trening partnere.

– Split je dobro mjesto za trening u proljeće i ljeto. Zimi je hladno i može se jedrit samo po jugu, a u jesen obično nema vjetra. No, moj velik problem je to što većinu vremena treniram sama ili s juniorima koji se još ne posvećuju dovoljno ozbiljno jedrenju. Oni mogu nešto naučiti od mene, ali ja u to vrijeme stagniram. U jedrenju nema egzaktnog rezultata poput kilograma ili centimetra. Da saznaš jesi li dobar ili ne trebaš imati jake sparing partnera s kojima moraš uspoređivati svoju kvalitetu i brzinu, i koji te stimuliraju da “podigneš svoj plafon”. Osim toga, da bi trening bio kvalitetan trebaju ti minimalno četiri broda da možeš simulirati regatno, odnosno flotsko jedrenje. Zbog toga moram dosta putovati i dogovarati zajedničke treninge. Obično se okupljamo 10 do 14 dana prije većih regata i između sebe dogovaramo trenere-jedriličare za zajedničke treninge. No, ovo nije samo moj problem nego svih onih koji nemaju formirane reprezentacije unutar svoje države.

Priznatiji u svijetu nego kod kuće

Jedan dan u životu vrhunske jedriličarke lako je opisati u nekoliko rečenica.

– Svako planiranje mojeg dana počinje provjerom prognoze vitra, kako se to kaže kod nas u Splitu. Prvo se treba odlučiti za trening na moru, a poslije adaptirati trening u teretani ili odradit trening na biciklu. Osim toga moram se držati rasporeda prehrane i to je to. Kad imam more i kondicijski trening u istom danu nemam više vremena ni za što drugo. Na večer je masaža, ako stignem. I tako iz dana u dan, nema tu romantike…

Statusom jedrenja u Hrvatskoj naša olimpijka nije zadovoljna.

– Iako je Hrvatska pomorska zemlja, s jednom od najrazvijenijih obala, prepuna otoka i otočića koji su kao biseri pobacani po modrom moru, iako nam nautički turizam čini velik udio u turističkoj ponudi, status jedrenja je generalno loš. Dolazimo do apsurda da smo mi puno priznatiji u svijetu, nego kod kuće. Stranci su prepoznali uspjehe hrvatskih jedriličara, te smo kao nacija velesila jedrenja, što dokazujemo svake godine na velikim natjecanjima. Bez podrške Hrvatskog jedriličarskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora, te velikog truda i rada u klubovima koji se bazira na volonterskom radu, jedrenje bi u Hrvatskoj vjerojatno zamrlo. Sponzori nisu previše zainteresirani za jedrenje kao sport, čak ni oni sponzori kojima jedriličarski klubovi direktno školuju buduće djelatnike.

Sukladno navedenome, ni prihodi jedriličara u Hrvatskoj nisu veliki.

–  Jedrenje je amaterski sport. Osim stipendija koje se ostvaruju sukladno rezultatima  i ostvarenoj kategorizaciji sportaša, nemamo drugih primitaka.

Paradoksalno je to da je pritom riječ o vrlo skupom sportu s puno opreme.

– Svaki sport na visokoj razini je skup. Jedrenje je specifično jer je osim same opreme koja košta oko 12.000 eura potrebno osigurati kombi, trailer i gumenjak kako bi se uopće stiglo do mjesta gdje se održava regata. Dodatno opterećenje je i porezni tretman koji ne priznaje odbitak PDV-a na sportsku opremu, tako da nam je sve 25 posto skuplje negoli bi trebalo.

Elena nema nikakvih dilema što bi željela raditi jednog dana kada će joj jedrenje biti samo hobi.

– Smatram da bi najviše koristi od meni bilo na poziciji trenera, jer sam u sportu provela već 20 godina i prošla uistinu svašta. Završila sam Kineziološki fakultet u Rusiji i nostrificirala svoju diplomu ovdje u Hrvatskoj. Dobro poznajem osnove sportske pripreme, medicine, psihologije… Imam veliko iskustvo i dobro razumijem kako današnje vrhunsko jedrenje u svijetu funkcionira. Velika je, tako, šansa da ću ostati u sportu, zaključuje Elena Vorobjeva.

Razgovor je izvorno objavljen na web stranici Hrvatskog olimpijskog odbora